Bosna i Hercegovina – Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara 2019.
Izvještaj „Indikatori medijskih sloboda i sigurnosti novinara u Bosni i Hercegovini 2019“ proizveden je u okviru regionalnog projekta Regionalna platforma za zagovaranje slobode medija i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu, koji sprovode nacionalna udruženja novinara u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Srbiji i sindikat u Crnoj Gori.
Izvještaj tematizira medijske slobode, fizičke i verbalne napade na novinare i novinarke i njihovo procesuiranje, kao i cjelokupnu medijsku sliku i ambijent u kojem danas rade novinari u Bosni i Hercegovini, a što se odnosi i na njihov ekonomski položaj i zakonodavno-pravni okvir unutar kojeg djeluju.
Izvještaj “Indikatori medijskih sloboda i sigurnosti novinara u Bosni i Hercegovini 2019“ rađen je u okviru Udruženja/udruge BH novinari, a autorica izvještaja je Maja Radević.
Anketa o konferencijama za štampu bez ili uz ograničeno prisustvo medija
Najveći broj predstavnika medija u Bosni i Hercegovini nije zadovoljan mogućnostima dolaženja do informacija u vezi sa virusom COVID-19 u Bosni i Hercegovini, a u okviru sistema press konferencija sa novinarima ili potpuno bez njih koji su uspostavili krizni štabovi na svim nivoima vlasti u BiH, pokazala je anketa Udruženja BH novinari.
U anketi je sudjelovalo 36 predstavnika medija iz cijele BiH, i to 61,1% elektronskih medija, 30,6 posto online te 8,3% štampanih medija.
Na pitanje da li smatraju da dosadašnji način informisanja sa konferencija za štampu o pandemiji COVID-19 omogućava profesionalno izvještavanje u interesu građana, većina ispitanika (58,3%) odgovorili su negativno, navodeći kako su informacije uopštene i da ne sadrže sve potrebne podatke.
8,3% ispitanika mišljenja je da ovakav način informisanja u potpunosti odgovara potrebama medija, a 16,7% anketiranih naveli su kako ne mogu dati takvu procjenu.
Najveći broj anketiranih (66,7%) smatraju da je radi blagovremenog, objektivnog i tačnog informisanja u javnom interesu potrebno vratiti regularne press konferencije sa prisustvom novinara na licu mjesta, ali obezbijediti i online učešće sa mogućnošću postavljanja pitanja, dok 19,4% misli da to treba uraditi, ali uz poštivanje određenih mjera distance i zaštite.
8,3% ispitanika misli da dok traje pandemija treba u potpunosti ukinuti press konferencije, a krizni štabovi trebaju informisati građane o svim aktuelnostima putem saopćenja, odnosno zvaničnih web stranica.
Na pitanje kako bi mediji trebalo da reaguju u cilju zaštite obavljanja svoje djelatnosti, te profesionalnog i objektivnog informisanja građana na uvedenu praksu održavanja konferencija za štampu bez prisustva novinara, 44,4% ispitanika odgovorili su da nisu sigurni šta bi trebalo učiniti u ovoj situaciji; 25% smatra da bi konferencije za medije trebalo bojkotovati, a informacije prenositi samo sa službenih sajtova, a 8,3% navode kako nema potrebe za bilo kakvim reagovanjem te da je ovakav način plasiranja informacija sasvim dovoljan.
Kada je riječ o tome na koliko upućenih pitanja nadležnima su dobili odgovor tokom press konferencija koje su održavane otkako je promijenjen format konferencija, odgovori ispitanika variraju – od onih koji navode kako nisu dobili nijedan odgovor, do onih koji kažu da je na sva njihova pitanja koja su blagovremeno slali odgovoreno. Međutim, 27,8% anketiranih navode da je odgovor koji su dobili samo djelomično sadržavao ključnu traženu informaciju, 22,2% kažu da uopće nisu dobili informaciju koju su tražili, a 16,7% su dobili tražene informacije.
Među pitanjima koja su predstavnici medija postavljali nadležnima, a na koje nikada nisu dobili odgovore, su i ona o broju ležećih pacijenata u bolnicama, otkazima u javnim preduzećima zbog pandemije COVID-19, uslovima i testovima za prelazak granice, nedostatku zdravstvenog kadra, aferi „Respiratori“, tzv. Korona zakonu…
Rezultati ankete u PDF formatu dostupni su OVDJE.
Anketa sa novinarima: Pristup javnim informacijama u vezi sa COVID-19
Od početka proglašenja vanrednog stanja/stanja nesreće na području Bosne i Hercegovine, uzrokovanog pandemijom COVID-19, predstavnici medija, ali i institucija države na svim nivoima vlasti, morali su svoj način rada prilagoditi specifičnim okolnostima. To je, između ostalog, podrazumijevalo uvođenje novog sistema konferencija za medije koji podrazumijeva ograničeno prisustvo medijskih ekipa, ili u potpunosti bez prisustva novinara. Novinari koji nisu mogli prisustvovati press konferencijama imali su mogućnost uputiti pitanja nadležnima putem e-maila.
Međutim, iako je s jedne strane pohvalno to što su institucije na ovaj način provodile zaštitne mjere, Udruženje BH novinari primilo je brojne pritužbe novinara i novinarki da pojedini krizni štabovi, kao i ostale nadležne institucije ovakvu situaciju iskorištavaju kako bi ograničili pristup javnim informacijama i uveli svojevrsnu medijsku cenzuru.
Više od 83% novinara u Bosni i Hercegovini smatra da krizni štabovi nisu omogućili objektivno i sveobuhvatno informisanje građana o koronavirusu, utvrđeno je u anketi BH novinara provedenoj na uzorku od 102 novinara i novinarke iz cijele države o temi pristupa javnim informacijama u vezi sa COVID-19.
Rezultati istraživanja dostupni su OVDJE.
Analiza sudske prakse u primjeni Zakona o zaštiti od klevete na primjeru dvije presude Osnovnog suda u Banjaluci
Osnovni sud u Banjaluci donio je tokom 2020. godine dvije presude u parničnom postupku za naknadu štete zbog učinjene klevete koje su izazvale veliku pozornost javnosti i, u drugom slučaju, negodovanje i proteste novinara.
Povod za obje tužbe je objavljena informacija iz beogradskog tabloida „Informer“ koja je u istovjetnom sadržaju i pod istim naslovom („Puzajući državni udar u Republici Srpskoj; ne žele izbore, ruše vlast na ulici“) prenesena na portalima RTRS i ATV istog dana.
U dva odvojena postupka Osnovni sud Banjaluka je donio potpuno različite presude u vremenskom razmaku od devet i po mjeseci, iako je potpuno istovjetan predmet u oba postupka (naknada nematerijalne štete zbog učinjene klevete objavljivanjem istovjetnog sadržaja na internetskim stranicama tuženih u oba slučaja) i podnosilac tužbe takođe isto lice (Vladimir Kovačević, novinar). Različiti su samo tuženi (u prvom slučaju Radio-televizija Republike Srpske, ovdje skraćeno kao RTRS i odgovorna osoba, a u drugom Alternativna televizija, ATV, kao i odgovorna osoba). Različite su takođe i sudije u ova dva predmeta.
Predmet ove analize čiji je autor Mehmed Halilović su obje prvostepene presude.
Analiza je rađena u okviru projekta JUFREX – Horizontal Facility II i uz podršku Vijeća Evrope, a možete je pročitati OVDJE.
Istrage i procesuiranje napada na novinare i medijske radnike u Bosni i Hercegovini
Sarajevo, 01.11.2020. – Drugi novembar se u cijelom svijetu obilježava kao Dan borbe protiv nekažnjivosti napada na novinare, a u Bosni i Hercegovini se taj datum dočekuje sa nepromijenjenom situacijom u odnosu na prethodne godine. Učestalo ugrožavanje medijskih sloboda, pritisci, prijetnje i otvoreni napadi na novinare i ostale medijske radnike prisutni su u bosanskohercegovačkoj svakodnevnici, a konkretniji pomaci po pitanju adekvatnog procesuiranja, sankcioniranja ili preveniranja tih pojava nisu napravljeni.
Iako su novinari, medijski radnici i strukovna udruženja upozoravali na potrebu adekvatnijeg rješavanja zakonodavnog okvira, kojim bi se procesuiranje odgovornih za prijetnje i napade na novinare učinilo efikasnijim, izostala je reakcija nadležnih zakonodavnih tijela. Istovremeno je ukazivano i na propuste u poštivanju postojećih zakona, te su brojne prijetnje i napadi na novinare i medijske radnike ostali nekažnjeni.
Predstavnike struke naročito zabrinjava i sve učestalija pojava online nasilja, te rast broja prijetnji koje novinari dobijaju putem društvenih mreža i u komentarima na internet portalima. Autori takvih prijetnji uglavnom ostaju nekažnjeni.
Prema podacima Udruženja „BH novinari“, od početka 2018. do oktobra ove godine evidentirana su 143 slučaja kršenja novinarskih prava, među kojima su i fizički napadi i prijetnje.
Preko Linije za pomoć novinarima u okviru Udruženja „BH Novinari“ zabilježeno je 58 slučajeva kršenja prava novinara u 2018. godini, uključujući šest slučajeva fizičkog napada, 17 slučajeva prijetnji i devet slučajeva političkog pritiska. U 2019. godini je Udruženje „BH novinari“ zabilježilo 56 slučajeva kršenja prava novinara, uključujući devet slučajeva fizičkih napada, 21 prijetnju, od čega osam prijetnji smrću i deset slučajeva političkih pritisaka. Od početka 2020. registrirano je 29 novih slučajeva. Institucija ombudsmena za ljudska prava je u 2019. godini zaprimila 18 žalbi novinara, u odnosu na devet iz 2018. godine.
Dosadašnja sudska praksa, kada je u pitanju procesuiranje napada, rezultirala je osjećajem nesigurnosti i nezaštićenosti kod novinara i medijskih radnika u BiH.